Bankovni sustavi u razvijenim društveno - ekonomskim sustavima

• Nagli razvoj banaka u svijetu uvjetovao je ogroman porast indu­strije i neobično brzi proces koncentracije proizvodnje u sve krupnija poduzeća.
• Uz koncentraciju i centralizaciju kapitala putem dioničkih društava obavlja se istovremeno i koncentracija i centralizacija banaka u kojoj banke dobivaju dominantnu ulogu kreditora cjelokupne privredne djelatnosti.
• Do ovakve uloge banke u svjetskom privrednom sustavu došlo je uslijed njenih depozitnih i kreditnih funkcija u proizvodnji i prometu.
• Akumulirajući novčana sredstva privrede i najširih društvenih slo­jeva i obavljajući bezgotovinski platni promet preko računa otvorenih kod banke u njoj se uvijek nalazi u slobodnom stanju jedan dio postojećeg ukup­nog kapitala, koji stoji na raspolaganju banci da ga putem kredita uloži u proizvodnju i promet bilo u zemlji bilo izvan nje i da tim putem ostvari profit kako direktnom zaradom na razlici aktivnih i pasivnih kamata, tako i indi­rektnim putem sudjelujući kao dioničar u raspodjeli dividende velikih dioni­čarskih društava.
• 
  Do pune koncentracije bankovnog poslovanja dolazi stvaranjem bankov­nih monopola i financijske oligarhije, koja iskorištavajući strukturu organizacije banke, njene depozitne i kreditne funkcije igra ogroman značaj u suvremenom društvenom ekonomskom sustavu. Osnovni proizvod koncentracije banaka jeste stvaranje financijskog kapitala koji šini svoj utjecaj i izvan granica zemlje, a sve zbog ostvarenja zarade.

Bankovni sustav Engleske

• Razvoj suvremenog engleskog bankovnog sustava usko je i nerazdvojno povezan s razvojem i početkom industrijalizacije i odgovarajućeg privrednog sustava.

• Engleski bankovni sustav postaje osnova suvremenog bankarstva i njegova osnovna obilježja — koncentracija ka­pitala i specijalizacija bankovnog poslovanja ostaju i danas osnovna karak­teristika suvremenog bankovnog sustava.

• Engleski se bankovni sustav posebno ističe velikom koncentracijom ban­kovnog /poslovanja i rigoroznim pridržavanjem osnovnih principa bankovnog poslovanja.

• Koncentracija engleskog bankovnog sustava ogleda se u relativno malom broju banaka. U Engleskoj danas djeluje 57 banaka — 11 londonskih klirin­ških banaka — 2 londonske banke — 4 britanske banke — 6 škotskih banaka — 8 irskih banaka — 26 banaka za prekomorski kredit.

• Veliki stupanj koncentracije engleskog bankarstva potvrđuje i činjenica da 11 londonskih klirinških banaka drži ukupno - 85 posto svih depozita engleskih banaka.

• »Velika petorica — Big Five« koju sačinjavaju: Barclays Bank (osnovana 1694) — National Provincial Bank (1833) — Westminster Bank (1834) — Lloyds Bank (1865) — Midland Bank (1885) — drže 75 posto cjelokupnih bankovnih depozita Engleske.

• Druga karakteristika engleskog bankovnog sustava jeste u dosljedno provođenoj specijalizaciji bankovnog poslovanja posebno kratkoročnog kre­ditiranja, tako da pojedine vrste banaka obavljaju određene bankovne po­slove.

• Ova karakteristika engleskog bankarstva u najnovijem razvoju bankov­nog poslovanja engleskih banaka pomalo nestaje.

• Engleske depozitne banke sve se više udaljavaju od načela specijalizacije i za svoje komitente obavljaju danas sve bankovne poslove.

• Jedna od karakteristika engleskog bankovnog sustava je i osnivanje prvog obračunskog mjesta — Clearing Housa — osnovanog 1775. na kome se dnevno obračunava preko računa banaka prebijanje dugovanja i potraživanja.

• Po uzoru na ovu englesku instituciju razvilo se i međunarodno klirinške plaćanje.

• Suvremeni engleski bankovni sustav sastoji se od slijedećih vrsta banaka:

• centralna banka — Bank of England
• komercijalnih banaka — depozitnih banaka
• eskontnih banaka — Bill brokeri
• efektne banke — Stock brokeri i
• banke za međunarodni promet — akceptne banke
• zavodi za dugoročno financiranje.
  
  

• Centralna banka Engleske — Bank oj England jedna je od najstarijih emisionih banaka osnovana 1694. godine, a nacionalizirana poslije drugog svjetskog rata 1946. godine. U suvremenom bankovnom sustavu Bank of England obavlja funkciju centralne banke i predstavlja stožer engleskog bankovnog sustava.

• Komercijalne banke — Depozitne banke predstavljaju osnovicu engle­skog bankovnog sustava. One raspolažu veoma velikim iznosima depozitnih sredstava i vlastitim sredstvima koja im omogućuju nezavisnu i samostalnu financijsku kreditnu politiku.

• Bankovni kliring engleskih banaka obavlja se preko tri obračunska mje­sta. — Clearing House — i to preko kliringa za London, kliringa za banke u unutrašnjosti Engleske i kliringa za banke Commonwealth-a.
• Eskontne banke — Bill Brokeri su specijalizirane privatne banke za eskontne poslove. One eskontiraju mjenice i državne papire na osnovu pri­kupljenih depozita i kratkoročnih kredita dobivenih od centralne banke i drugih banaka.

• Efektne banke — Stock Brokeri su specijalizirane banke za špekulacije s vrijednosnim papirima (dionicama, obligacijama i ostalim koji kotiraju na londonskoj burzi). Za svoje poslovanje koriste vlastita sredstva i sredstva lombardnih kredita koje dobivaju od drugih banaka na podlozi zaloga vrijed­nosnih papira.

• Banke za međunarodni promet — Merchant Banks čine posebnu vrstu banaka u engleskom bankovnom sustavu. One su se specijalizirale za posre­dovanje u međunarodnim plaćanjima, prvenstveno akceptima u rambursnom računu, trgovini devizama i investicionom posredovanju za svoje komitente.

• Postanak i razvoj ovih banaka usko je povezan sa specifičnim statusom Engleske u međunarodnoj trgovini posebno od prvog svjetskog rata kada je ona u njoj igrala dominantnu ulogu. Iz ove grupe banaka poznate su Hambros Bank, N. M. Rotchild & Sons, Samuel Montagu & Co. i druge.

• Zavodi za dugoročno financiranje. Dugoročno financiranje industrije obavljaju u Engleskoj posebni zavodi za financiranje kao što su Finance Corporation for lndustry (FCI) — Financijska korporacija za industriju, The Commonwealth Development Financ Company — korporacija za razvoj za financiranje Komonvelta, i druge.

Bankovni sustav Francuske

• U razvoju suvremenog svjetskog bankovnog sustava bankovni sustav Francuske odigrao je posebnu i značajnu ulogu.
• Veliki financijski kapitali omogućili su Francuskom bankarstvu da do tridesetih godina prošlog stoljeća odigra veliku ulogu u kretanju financijskog kapitala, a posebno u odobrava­nju državnih zajmova zemalja Europe i ostatka svijeta.
• Osnovna karakteristika francuskog bankovnog sustava, jeste koncentracija bankovnog kapitala i banaka.
• U od­nosu na englesko bankarstvo u Francuskoj ima daleko više banaka i ostalih novčanih institucija.
• Suvremeni bankovni sustav koji je formiran nakon drugog svjetskog rata odlikuje se raznolikom strukturom i velikim utjecajem državne monopolističke zaštite .
• Utjecaj države na bankovni sustav obavlja se u dva pravca i to kroz nacionalizaciju velikih komercijalnih banaka i kroz sustav kontrole bankovnog kredita kako privatnog tako i državnog.
• Zakonima od 2.XII.1945. i 17.V.1946. regulira se u organizaciji kredita u Francuskoj, nacionalizacija Banque de France i druge četiri najveće ko­mercijalne — depozitne banke: Credit Lyonnais, Comptoir national d'Escompte de Paris, Societe Generale, Banque Nationale pour le Commerce et l'industrie, podjela banaka po vrsti poslova, kao i ustanovljavanje Nacionalnog savjeta za kredit — Conseil National du Credit.
• Velike poslovne banke iako nisu nacionalizirane imaju u upravi vladinog komesara koji kontrolira njihovo poslovanje.
• Nakon izvršene nacionalizacije centralne banke i velikih depozitnih ba­naka u francuskom bankovnom sustavu postoje slijedeće vrste banaka:

• Centralna banka — Banque de France
• Depozitne banke
• Poslovne banke i
• Kreditne banke za srednjoročno i dugoročno kreditiranje.

• Banque de France je centralna banka Francuske osnovana od Napoleona 1800. godine s kapitalom od 30 milijuna franaka. Zakonima iz 1945. i 1946. godine ona je nacionalizirana.

• Depozitne banke po francuskom zakonodavstvu su banke koje primaju depozite po viđenju ili na rok čiji iznos ne smije biti veći od 10 posto od ukupnog iznosa kapitala poduzeća.

• Prema imovinsko-pravnom obilježju depozitne banke Francuske dijele se na nacionalizirane depozitne banke i depozitne banke u privatnom sektoru.

• Nacionalizirane depozitne banke sačinjavaju »Velika četvorica« Credit Lvonnaise Societe Generale, Comptoir National d'Escompte de Paris i Banque Nationale pour le Commerce et l'Industrie.

• Ove banke imaju veoma veliku mrežu filijala preko koje mobiliziraju više od 50% cjelokupnih depozita svih francuskih banaka.

• Među privatnim depozitnim bankama ističu se dvije velike banke: Credit Commercial de France i Credit Industriel et Commercial.

• Poslovne banke su banke čiji je osnovni posao financiranje industrije direktnim udjelom u izgradnji industrijskih poduzeća, odobravanje kredita stranim zemljama i emisija vrijednosnih papira (dionica i obveznica).

• Poslovne banke mogu investirati u poduzeća samo sredstva koja proizlaze iz njihovih vlasti­tih sredstava. Najpoznatije poslovne banke u Francuskoj su Banque de Paris et des Pays-Bas, Banque de l'Union Parisienne i Banque de l'Indoshine.

• Kreditne banke za srednjoročno i dugoročno kreditiranje su banke sa specijalnim statusom. Bave se davanjem kredita koji je od posebnog javnog interesa.

• U ovu grupu novčanih institucija spadaju: Credit Natio­nal, Credit foncier de France, Banque Frangaise du Commerce Exterier i Caisse des Depots et Consignation.

• Osim navedenih vrsta banaka u Francuskom bankovnom sustavu djeluje još i nekoliko stotina financijskih ustanova i poduzeća koje se nazivaju »Entreprises et Etabilissements Financiers« pošto se prema zakonu o bankama iz 1941. godine bankama smatraju poduzeća koja u svom redovnom poslova­nju primaju novac od građanstva, bilo u obliku depozita ili na neki drugi način, da bi ga upotrijebile za vlastiti račun u eskontnim poslovima i operacijama kreditiranja i financiranja.

Bankovni sustav Sjedinjenih Američkih Država

• Prije revolucije američke kolonije nisu imale jedan određeni monetarni sustav. U cirkulaciji se nalazio engleski i strani kovani novac kao i papirni novac štampan od vlada kolonija kojeg su one koristile za plaćanje njihovih troškova.
• Nakon oslobođenja od Velike Britanije i usvajanja Ustava federalna vlada kuje zlatni i sre­brni novac, dok za vrijeme Meksičkog rata i građanskog rata kreira papirni novac.
• Početak američkog bankarstva bio je šarolik i u znatnoj mjeri kaotičan. Odlikuje se mnoštvom novčanih banaka, nesolidnom i nelikvidnom poslovanju i naglom propadanju novčanih banaka zbog izdavanja novčanica bez pokrića.
• Da bi izbjegle realizaciju izdanih novčanica bez pokrića mnoge su banke izdavale novčanice u mjestima koja su bila daleko od naseljenih mjesta, a otkupna mjesta novčanica nala­zila su se često u šumama zbog čega su ove banke nazivali «bankama divljih mačaka» (wild cat banks).
• Za vrijeme građanskog rata (1861 - 1865) federalna vlada daje privilegije štampanja novčanica nacionalnim bankama, uz uvjet da najmanje 25 posto svojih depozita ulože u državne bonove. Od tada ubrzano raste broj nacional­nih banaka, tako da njihov broj 1907. godine dostiže 6.000.
• Kriza koja je nastala te godine uništila je najveći broj novčanih banaka nakon čega Kongres SAD formira Nacionalnu monetarnu komisiju koja je trebala ana­lizirati slabosti bankovnog sustava i predložiti rješenje američkog bankovnog sustava.
• 1913. godine američki Kongres donosi »Federal Reserve Act« kojim postavlja pravnu osnovu bankovnog sustava SAD.
• Za razliku od evropskih centralnih banaka »Federal Reserve Act« uzi­majući u obzir regionalnu rascjepkanost SAD, odredio je da se umjesto jedne centralne banke osnuje 12 federalnih rezervnih banaka.
• Cjelokupno državno područje podijeljeno je u skladu s tom odlukom na dvanaest područja tzv. Federal Reserve District u kojima su otvorene federalne rezervne banke i to u slijedećim gradovima: Bostonu, New Yorku, Philadelphiji, Clevelandu, Richmondu, Atlanti, Chicagu, St. Louisu, Kansas Cityu, Minneapolisu, Dallasu i San Franciscu.
• Rad rezervnih federalnih banaka koordinira federalni rezervni sustav u Washingtonu — Federal Reserve System, koji preko federalnih rezervnih ba­naka obavlja funkciju koju u drugim bankovnim sustavima obavljaju cen­tralne banke.
• U federalni rezervni sustav su obvezno učlanjene sve nacionalne banke, dok državne banke — State banke, ukoliko žele biti član Sustava, trebaju prethodno ispuniti određene uvjete i dobiti odobrenje Odbora guvernera.

• Jedna od značajnih odredbi »Federal Reserve Act« koja je utjecala na razvoj bankovnog sustava SAD jeste zabrana osnivanja filijala banaka izvan navedenih federalnih distrikata.

• Nedostatak filijala utjecao je na stvaranje velikog broja raznovrsnih banaka kojih je krajem 1965. bilo 13.804.

• U Suvremenom bankovnom sustavu u SAD djeluju slijedeće vrste banaka:

1. Federalne rezervne banke
2. Komercijalne banke (nacionalne banke i državne banke)
3. Udružene štedne banke (Mutual Saving Banks)
4. Efektne banke — Investment Banks
5. Trust banke — Trust Companies
6. Banka za izvoz i uvoz — Export-Import Bank of Washington.

• Federalne rezervne banke su emisione — novčane banke koje emiti­raju novčanice. Za svaki dolar plasirane novčanice one mogu imati pokriće u iznosu od 25 centa u zlatu i 75 centa u državnim obveznicama ili odgova­rajućim obveznicama poslovnih firmi. Pokriće je deponirano kod Državne blagajne, čiji odjel štampa Federal Rezerve novčanice za rezervne banke. Ove novčanice predstavljaju 90 posto američkog novca u opticaju dok preo­stalih 10 posto sačinjava kovani novac kao i novac štampan i plasiran od Državne blagajne — Silver Certificates i US Notes.

• Komercijalne banke — U bankovnom sustavu SAD komercijalne banke predstavljaju najbrojniju vrstu banaka s preko 13.000 komercijalnih banaka, koje zapošljavaju preko 700.000 službenika. One se bave mobiliziranjem de­pozita, odobravanjem kratkoročnih kredita, obavljanjem platnog prometa i raznovrsnim posredničkim bankovnim poslovima.

• Komercijalne se banke dijele na dvije osnovne grupe i to: na nacionalne banke i na državne — State Banks. Osnovna razlika između ovih dviju vrsta komercijalnih banaka je u tome što se nacionalne banke obvezno učlanjuju u Rezervni federalni sustav dok se državne banke mogu učlaniti ali nisu obvezne.

• Udružene štedne banke (Mutual Saving Banks) su pretežno orijentirane na područje oročenih depozita. Njihov je broj oko 500 i imaju manje značenje u bankovnom sustavu SAD-a od komercijalnih banaka.

• Udružene štedne banke opskrbljuju malog štedišu sa servisom koji mu nije dostupan kroz druge financijske institucije. Prikupljena sredstva, štedne i oročene depozite ulažu; u obveznice, hipotekarne fondove i slična dugoročna ulaganja.

• Efektne banke (Investement Banks) su poslovne banke koje se bave financiranjem industrije. One imaju monopol nad emisijama i plasiranjem vrijedno­snih papira kako privatnih tako i državnih.

• Raspolažu velikim vlastitim sredstvima i predstavljaju vodeću grupu financijske oligarhije američkog bankovnog sustava.

• Najpoznatije banke ove vrste jesu: Bank of America, The Chase Manhattan Bank, J.P. Morgan, Citibank, Salomon Smith Barney, Goldman Sachs, Bankers Trust i druge.

• Trust banke su banke koje se bave čuvanjem i upravljanjem tuđom imovinom u svojstvu agenta, povjerenika, zastupnika, tutora izvršioca testa­menta i sličnim poslovima.
  
  

Bankovni sustav Njemačke

• Osnivanje suvremenog njemačkog bankarstva pada potkraj 19. sto­ljeća, kada se nakon banaka lokalnog karaktera osnivaju veće banke koje su u bankovnom sustavu Njemačke odigrale veliku ulogu.
• Zakonom iz 1875. godine regulira se položaj novčane banke Reichbank, dok istovremeno jačaju i sve više se razvijaju tri velike »D« banke: Deutsch Bank (osnovana 1870.), Dresdener Bank (1872.), Deutsch Discont Gesellschaft (1856.) koja ja kasnije ustupila mjesto Commerz Bank.
• Ove tri velike njemačke banke igraju sve do kraja drugog svjetskog rata glavnu ulogu u njemačkom bankovnom sustavu.
• Raspolažu s preko 50 posto cjelokupnih depozita njemačkih ba­naka i postaju osnovna financijska baza za razvoj njemačke privrede i ratne industrije.
• Tri glavne njemačke banke imaju do kraja drugog svjetskog rata veliku i razgrananu mrežu filijala, preko kojih su obavljale sve vrste bankovnih poslova.
• Univerzalnost u poslovanju i pomanjkanje specijalizacije osnovna je karakteristika ovih banaka, a isto tako i cjelokupnog bankovnog sustava Njemačke.
• Nakon drugog svjetskog rata dolazi do razbijanja njemačkog bankovnog sustava.
• Na osnovu zakona o decentralizaciji velikih banaka iz 1947. i 1948. velike se banke razbijaju na trideset kreditnih institucija od kojih je svaka mogla imati sjedište samo u jednoj od federalnih okruga (Bundesland).
• Suvremeni bankovni sustav Njemačke sastoji se od slijedećih grupa banaka:
• Banka prvog stupnja je centralna banka Bank Deutscher Lander koja je 1957. godine dobila naslov Deutsche Bundesbank.
• Ona posluje samo s bankama drugog stupnja — Zemaljskim centralnim bankama i s inozemnim centralnim ban­kama. Osim toga obavlja i sve financijske i blagajničke poslove centralne vlade.
• Drugu grupu banaka čine zemaljske banke (Ladeszentral banken - banke, drugog stupnja). One su organizirane po uzoru na američke federalne rezervne banke, tako da svaka federalna zemlja ima svoju zemaljsku banku. Ovih banaka ima jedanaest.
• Zemaljske centralne banke reguliraju novčani opticaj i kreditni vo­lumen. One isključivo posluju s privatnim i javnim bankama i organima javne uprave i ne obavljaju nikakve operativne poslove direktno s privre­dom.
• One obavljaju financiranje poslovnih banaka i drže kod sebe obvezne rezerve ostalih privatnih banaka.
• Treću grupu banaka čine privatne i javne banke — banke trećeg stupnja: Ove banke obavljaju sve vrste bankovnih poslova. U ovu grupu ba­naka ulaze slijedeće banke:

1. Banke nasljednice triju velikih banaka. Zakonom o decentralizaciji velikih »D« banaka iz 1947. i 1948. godine velike banke podijeljene su na 30 banaka, pošto je svaka od triju velikih banaka formirala posebnu banku za svaku federalnu zemlju.

• Već nakon nekoliko godina banke nasljednice triju velikih »D« banaka ponovno se fuzioniraju pod starim fir­mama i posluju kao »Deutsche Bank — AG — Frankfurt«, »Dresdenere Bank — AG — Frankfurt« i »Commerz Bank — AG — Düsseldorf«.
• Ove banke u cijelosti nastavljaju svoje poslovanje od prije drugog svjetskog rata i danas su najveće i vodeće banke Njemačke.

2. Državne regionalne i lokalne banke. Te banke obavljaju regularne bankovne poslove na određenom manjem području. Najznačajnije od ovih banaka jesu: Bayerische Hipoteken und Wechsel Bank Bayerische Vereinsbank.
3. Privatne banke — u Njemačkoj danas posluje oko 200 privatnih ba­naka. To su gotovo isključivo stare privatne banke s većim i manjim kapi­talima koje koriste za obavljanje svih bankovnih poslova.
   
   

Bankovni sustav Italije

• Suvremeni se bankovni sustav Italije osniva na Zakonu o bankama iz 1936. godine. Ovaj je Zakon u međuvremenu nadopunjen kasnijim odredba­ma, ali je u svojoj suštini ostao nepromijenjen.
• Osnovna je karakteristika suvremenog bankovnog sustava Italije u tome da on nosi izrazite karakteri­stike državnog monopolizma.
• Prema ovom zakonu talijansko bankarstvo podijeljeno je prema izvorima sredstava s kojima posluju na dva osnovna sektora:
  • sektor kreditnih institucija koje se bave čistim bankov­nim poslovima mobilizacije kratkoročnih novčanih sredstava, odobravanjem kratkoročnih kredita, te ostalim posredničkim poslovima i
  • specijalnih kre­ditnih institucija, koje iz sredstava prikupljenih srednjoročnih i dugoročnih sredstava financiraju na srednji i dugi rok industriju, javne radove, poljo­privredu i građevinarstvo.
• U suvremenom bankovnom sustavu Italije postoje slijedeće vrste banaka:

1. Banca d'Italia koja obavlja funkciju centralne banke — banke banaka. Osnovana je 1893. godine kao emisioni zavod Italije državnog tipa. Od 1926. godine je jedinstvena banka Italije.

2. Banke javnog prava (Instituti di diritto pubblico) čine grupu od šest banaka raznovrsne veličine koju sačinjavaju slijedeće banke: Banco di Napoli, Banco di Sicilia, Banco di Sardegna, Banca Nazionale del Lavoro, Instituta Bancario S. Paolo di Torino i Monte del Paschi di Siena.

• Ove banke obavljaju sve bankovne poslove, dok njihove posebne sekcije koje raspolažu vlastitim sredstvima obavljaju kreditiranje poljoprivrede, rudarstva i turizma.
  
  

3. Banke nacionalnog interesa (Banco di interesse nacionale) čine tri banke: Banca commerciale Italiana, Il Credito Italiano i Banco di Roma.

4. Banke običnog kredita (Banche di credito ordinario) čine grupu pri­vatnih banaka od kojih je najveća Banca Nacionale dell'Agricoultura — Nacio­nalna banka za poljoprivredu.

5. Narodne banke (Banche Popolari) čine grupu od 200 banaka osnovanih na zadružnoj osnovi. Svaki dioničar ima pravo na jedan glas bez obzira s broj dionica s kojima raspolaže. Najveća banka u ovoj grupi je Banca popolare di Novara.

f) štedionice (Casse di risparmio) njih 90 čine grupu štedionica koje po­sluju širom Italije i bave se poslovima štednje i kreditiranja stanovništva.