- Hrvatska, za razliku od drugih zemalja i na području bankarstva je imala niz svojih specifičnosti koje su proizlazile iz njenog državnog statusa.
Praktično do 1990. godine njena
državotvornost je bila sastavnica drugih država uz manje ili više
zastupljenu samostalnost. Takvo stanje je ostavilo duboki trag na
domaćem bankarstvo.
- Takva situacija je od strane hrvatskih bankara zahtijevala brze promjene u cilju promjene i prilagođavanjima hrvatskim interesima i specifičnostima.
- Dovoljno je navesti osnivanje zastupstva Središta za novčane zavode iz Budimpešte u Zagrebu 1916. godine. Sličnih primjera i pokušaja osamostaljenja i postizanja višeg stupnja samostalnosti bankarskog sustava bilo je i u najnovijoj bankarskoj povijesti Hrvatske.
- Bankarski sustav razvija se na području današnje Hrvatske u prvoj polovici 19. stoljeća. To je vrijeme razvoja kapitalizma i začetka prvih financijskih institucija u našim krajevima.
- Prije institucionalnog organiziranja bankarstva na područjima Hrvatske kreditnim poslovima su se bavila vlastela, crkva i pojedinci. U Dubrovačkoj Republici osnovan je 1671. založni Zavod, preteča banke.
- Primat hrvatskog bankarstva nosi Prva hrvatska štedionica osnovana 1846. godine u Zagrebu. S vremenom od skromne štedionice osnovane hrvatskim kapitalom postaje jedna od najznačajnijih i najvećih banaka svoga vremena i to ne samo na području Hrvatske.
- Od tih prvih i značajnijih banaka treba navesti: Realnu vjeresionu banku zemaljske vlade (1859. g. Zagreb), Hrvatsku eskomptnu banku (1868.), Hrvatsku poljodjelsku hipotekarnu banku d.d. (1892.), Hrvatsku poljodjelsku banku d.d. (1902.), Prvu hrvatsku obrtnu banku d.d. (1906.), Hrvatsku sveopću kreditnu banku d.d. (1913.), Osječku štedionicu d.d. (1867.), Varaždinsku štedionicu d.d. (1868.), Čakovečku štedionicu d.d. (1871.), Bjelovarsku štedionicu d.d. (1872.), Virovitičku štedionicu d.d. (1872.), Dioničku štedionicu u Križevcima (1872.).
- Od značajnijih banaka treba navesti i Zemljišno vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije koji je osnovan 1892. godine.
- Razvoj bankarstva bio je rezultat gospodarskih kretanja onoga vremena tako da ga karakterizira:
- izrazito velika rascjepkanost,
- veliki broj malih privatnih banaka (niska koncentracija kapitala),
- odsustvo specijalizacije u bankarskim poslovima.
- Nakon Prvog svjetskog rata u hrvatskoj djeluje čak 178 banaka.
- Većina ovih banaka u svome poslovanju se ne pridržava osnovnih bankarskih principa, tako da će izbijanjem (pojavom) svjetske ekonomske krize 1929. - 1932. godine veliki broj ovih banaka doživjeti stečaj, likvidaciju ili fuziju s drugim bankama.
- Ovakvi gubici rezultiraju promjenom vlasničke strukture i sve više banaka prelazi u vlasništvo države ili postaju poludržavne, što je opća tendencija toga razdoblja (državni kapitalizam).
- U čitavom ovom razdoblju od pojave prvih banaka do danas, na području Hrvatske djelovalo je i niz stranih banaka, njihovih podružnica, štedionica i kreditnih zadruga.
- U razvoju bankarstva u Hrvatskoj veoma važno mjesto zauzima Poštanska štedionica (Poštansko-čekovni zavod osnovan u Zagrebu 1920.g.) koji je značajno mjesto za obavljanje gotovinskog i bezgotovinskog platnog prometa.
- Značaj poštanske štedionice proizlazi iz velikog broja dislociranih podružnica i službi pa prema tomu i dostupnosti usluga, koje je pružala velikom broju korisnika.
- Za vrijeme NDH djeluje Hrvatska udružena banka, d.d. kao najjača poslovna banka. Kao hrvatsku specifičnost treba navesti i ulogu Zagrebačke burze (osnovana 1918.g.) koja je tijekom Drugog svjetskog rata obavljala značajne financijske transakcije (gotovo cjelokupni klirinški promet s Njemačkom i dijelom s Italijom).
- Tijekom Drugog svjetskog rata partizanska izvršna vlast (ZAVNOH 1943. godine) uređuje financijska pitanja na teritoriju pod svojom kontrolom raspisivanjem dva javna zajma (Zakon narodnog oslobođenja) i emisijom obveznica (2 serije).
- Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do likvidacije svih privatnih banaka.
- Napuštaju se tržišni principi u bankovnom poslovanju te se prelazi na administrativno-centralističko planiranje ne samo u bankarstvu već i u cjelokupnom gospodarstvu.
- Uloga banaka u odnosu na prethodno razdoblje je u osnovi izmijenjena i bankarstvo je u potpunosti u funkciji novog društvenog poretka.
- Bankarstvo postaje isključivo državno sa svim posljedicama i specifičnostima takvog sustava. Cjelokupno bankarstvo u socijalizmu postaje temeljni instrument za ostvarivanje planskih ciljeva socijalističke države.
- Socijalistički sustav bankarstva se praktički zasniva na osnovama bankarstva iz prethodnog razdoblja prilagođenog potrebama socijalizma.
- Hrvatski bankarski sustav kao dio jedinstvenog bankarskog sustava državne zajednice u kojoj se Hrvatska nalazila polazio je u svome razvoju niz faza i to od faze organizacije po teritorijalnom principu savezne, republičke i lokalne banke (tzv. komunalne banke i štedionice) preko apsolutne koncentracije bankarskog sustava u okviru središnje banke pa do decentralizacije i osnivanja višebankarskog sustava (osnivanje poslovnih banaka koje su bile specijalizirane na saveznoj razini i teritorijalne poslovne banke koje su bile republičkog ili komunalnog karaktera i značaja).
- Slijedi jasnije pozicioniranje kratkoročnog kreditiranja i financiranja investicija u smislu uspostave bankarskog sustava koji će odgovarati tim postavkama.
Slijedeća
faza
organizacije
bankarskog
sustava
ide
u
pravcu
pokušaja
koncentracije
financijskih
sredstava,
ubrzanje
njihove
cirkulacije
što
prati
i
odgovarajuća
organizacijska
forma.
Tako
se
bankarski
sektor
reorganizira
na
banke,
specijalizirane
financijske
institucije
i
štedno-kreditne
organizacije.
- Posebnu ulogu u bankarskom sustavu socijalizma imala je i Služba društvenog knjigovodstva (SDK) osnovana 1959. godine sa zadatkom vođenja društvenog knjigo vodstva, kontrole, statističke obrade i evidencije novčanih tijekova.
- Osnovne značajke bankarskog sustava u socijalizmu:
- česte promjene bankarskog sustava koji nikada u konačnici, a neke već i pri svome uvođenju, nisu dale gospodarske učinke,
- netržišnost bankarskog sustava,
- neučinkovitost, koja pretežno proistječe iz netržišnog koncepta,
- neučinkovitost gospodarskog sustava, neposredno se odražavalo na bankarski,
- gotovo nikakva samostalnost poslovnih banaka u odnosu na središnju banku (pa prema tome u odnosu na političku vlast),
- samostalnost poslovnih banaka je bila ograničavana i političkim mjerama i ciljevima tako da je često bila na štetu hrvatskih banaka,
- poslovne banke su podjakim utjecajem lokalnih političkih vlasti.