Adekvatnost kapitala i ponderi rizičnosti

Adekvatnost kapitala se definira kao sposobnost pružanja bankovnih usluga javnosti sve dok se održava zakonski zahtijevan odnos jamstvenog kapitala prema ukupnoj aktivi.

Zakon o bankama iz 2002. propisuje da jamstveni kapital banke, koji se sastoji od temeljnog i dopunskog kapitala, mora iznositi minimalno 10 posto od ukupnog iznosa aktive banke i aktivnih izvanbilančnih stavaka banke, raspoređenih i ponderiranih po stupnju rizika.

Ovaj hrvatski propis je u skladu s uputama Bazelskog komiteta koji propisuje sličnu stopu adekvatnosti kapitala od 8 posto.

Smatra se da je najbolja metoda procjene adekvatnosti kapitala banaka mjerenje pondera rizičnosti u kojem se kapital stavlja u vezu s različitim kategorijama sredstava ili vanbilančnih poslova, te ponderira prema kategorijama relativne rizičnosti.

Kreditnim rizikom ponderirana aktiva izračunava se kako bi banka bila svjesna potencijalnih rizika s kojima je suočena pri plasiranju svojih sredstava i kako bi se mogla adekvatno zaštiti od tih rizika.

Koeficijent adekvatnosti kapitala predstavlja odnos jamstvenog kapitala prema rizičnoj aktivi i izvanbilančnim stavkama banke, raspoređenim i ponderiranim po stupnju rizičnosti.

JAMSTVENI KAPITAL X 100

Operativni rizik + tržišni rizik + kreditni rizik + ostali rizici

Metodologija mjerenja je krajnje pojednostavljena, te se zbog jednostavnosti koristi pet pondera – 0, 10, 20, 50 i 100%.

Ovakav način mjerenja neminovno grubo grupira određene vrste sredstava u smislu određivanja koji ponder se koristi za različite vrste ulaganja, zbog toga je važno da se na ponderiranje ne treba gledati kao na zamjenu za poslovnu procjenu kada se radi o tržišnom određivanju cijena različitih financijskih instrumenata.

Rizični ponderi po kategorijama kod bilančnih sredstava

Ponder

0% (a) Gotovina,

(b) Potraživanja od centralne vlasti (države) i centralnih banaka denominirana u nacionalnoj valuti,

(c) Ostala potraživanja od centralnih vlasti zemalja OECD-a i

njihovih centralnih banaka,

(d) Potraživanja kojima kao kolateral služi gotovina ili vrijednosnice centralnih vlasti zemalja OECD-a, ili garantirana od strane centralnih vlasti zemalja OECD-a.

0,10, 20 ili

50% (a) Potraživanja prema tijelima domaćeg javnog sektora,

(na odluku isključujući centralnu vlast i zajmove garantirane od strane tih države) tijela.

20% (b) Potraživanja od multilateralnih razvojnih banaka ( IBRD, IADB, AsDB, AfDB, EIB ) i potraživanja garantirana od, ili kolateralizirana vrijednosnicama izdanim od strane tih banaka,

(c) Potraživanja od banaka sa sjedištem u zemlji članici OECD-a i zajmovi garantirani od strane takvih banaka,

(d) Potraživanja od banaka sa sjedištem izvan zemalja OECD-a sa preostalim rokom dospijeća do jedne godine i zajmovi sa preostalim rokom dospijeća do jedne godine garantirani od strane tih banaka,

(e) Potraživanja od tijela javnog sektora zemalja izvan OECD-a, isključujući centralnu vlast i zajmove garantirane od strane takvih tijela,

(f) Gotovina u procesu prikupljanja.

50% (a) Zajmovi u potpunosti osigurani hipotekom na stambenu imovinu koja je ili će tek biti u službi dužnika, ili je iznajmljena.

100% (a) Potraživanja od privatnog sektora,

(b) Potraživanja od banaka sa sjedištem izvan OECD-a sa preostalim rokom dospijeća od preko jedne godine,

(c) Potraživanja od centralnih vlasti zemalja izvan OECD-a (osim ako nisu denominirana u nacionalnoj valuti),

(d) Potraživanja od komercijalnih tvrtki u vlasništvu javnog sektora,

(e) Zgrade, postrojenja i oprema te druga fiksna sredstva,

(f) Nekretnine i ostale investicije (uključujući nekonsolidirane udjele u drugim tvrtkama),

(g) Kapitalni instrumenti izdani od strane drugih banaka (osim ako nisu oduzeti iz kapitala),

(h) sva ostala sredstva.

Faktori kreditne konverzije za vanbilančna stavke

Mjerenje kreditnog rizika u vanbilančnim poslovima se čini primjenom faktora kreditne konverzije na različite vrste vanbilančnih instrumenata ili transakcija.

Ovi faktori izvedeni su iz procijenjenih veličina i vjerojatnosti pojave kreditne izloženosti i relativnog stupnja kreditnog rizika.

Izvanbilančne rizične stavke uključuju se u ukupnu ponderiranu aktivu tako da se umanje za formirane posebne rezerve za identificirane gubitke i pomnože s odgovarajućim konverzijskim faktorom.

Tako dobiveni konvertirani iznos množi se još s ponderima za bilančna potraživanja. Hrvatsko zakonodavstvo je u cijelosti preuzelo Bazelske standarde, te su faktori kreditne konverzije jednaki za Hrvatsku i zemlje članice OECD-a.

Instrumenti

Faktori kreditne konverzije

1. Direktne zamjene kredita, npr. opće garancije

za zaduženja (uključujući standby kreditna pisma

koja služe kao financijska garancija za zajmove i

vrijednosne papire) i priznanice (uključujući potvrde

sa karakterom priznanice) - 100%

2. Dokumenti vezani uz određene transakcije (npr.

obveznice vezane uz poslovne rezultate, obveznice

po pozivu, varanti i standby kreditna pisma vezana

za pojedinu transakciju) - 50%

3. Kratkoročni samolikvidirajući ugovori vezani

uz trgovinu (kao što su dokumentarni krediti kojima

kao kolateral služi ta pošiljka) - 20%

4. Ugovori o prodaji i reotkupu, te prodaja sredstava

sa rekursom, kada kreditni rizik snosi banka - 100%

5. Forward kupnja imovine, forward depoziti i

djelomično plaćene dionice i obveznice, koje

predstavljaju obavezu sa djelomičnim pologom - 100%

6. Pomoć pri izdavanju vrijednosnica i sudjelovanje

kod sindiciranih kredita kao underwriters - 50%

7. Druge obveze (npr. formalna standby aranžmani i kreditne linije) sa rokom dospijeća preko jedne godine - 50%

8. Slične obveze s rokom dospijeća do jedne godine, ili

koje se mogu bezuvjetno poništiti bilo kada - 0%